17 Jun, 2010
Menadžment u zdravstvu
Sam pojam menadžmenta u zdravstvu je nekima poznat ali većini i nije. Šta je zapravo posao jednog menadžera u zdravstvu i na kojim zadacima je on raspoređen? Kolika je njegova uloga u jednoj zdravstvenoj ustanovi i kolika je potreba za nemedicinskim osobljem je samo jedan deo problematike kojom ću se pozabaviti u narednom periodu.
Diplomirao sam na Ekonomskom fakultetu na smeru unutrašnje i spoljne trgovine, a zaposlio se u stomatologiji. Većina mojih kolega me sa čuđenjem sasluša gde sam i šta radim, i veći deo njih, onako iz kurtoazije, prokomentariše kako je to sve super, ali zapravo samo mali deo njih zaista i razume koja je i kolika uloga ekonomista i pravnika u jednom malom/srednjem, a da ne kažem velikom zdravstvenom centru.
Naš sistem zdravstva je dosta dugo funkcionisao u zatvorenom sistemu, u smislu da se druge struke i nisu mnogo mešale, osim onoliko koliko je to u zakonskom smislu bilo neophodno (računovodstvo – vođenje knjiga, pravo – osnivanje zdravstvenih ustanova, kupoprodajni ugovori i zaštita dravstvenih radnika pred sudom). Međutim, sve obimniji i ozbiljniji zakonski propisi u korelaciji sa učestalim i različitim kontrolama i inspekcijama, primorali su zdravstvene ustanove na angažovanje advokatskih kancelarija koje preuzimaju na sebe praćenje promena zakona i usvajanje podzakonskih akata koji imaju veze sa „belim mantilima“.
Sa druge strane, sve veća konkurencija među pružaocima zdravstvenih usluga, iziskuje angažovanje ekonomista čiji bi zadatak bio da smanje troškove poslovanja što je moguće više ali ne na uštrb kvaliteta same usluge. Takođe, sve je veća uloga marketinga, odnosno PR-a pošto reklamiranje zdavstvenih ustanova nije dozvoljeno, koji na originalne načine promovišu svoje kuće.
S’ obzirom da se do danas jako malo ustanova odlučilo delegirati pojedine zadatke „momcima u crnom“ – ekonomistima i pravnicima, i da zaista „poštuje“ njihovo mišljenje, veliki broj ekonomista u zdravstvenom sistemu mora da ponudi mnogo više od planiranja troškova, planiranja zaliha, analize prihoda i rashoda, vođenja knjiga, marketinških aktivnosti .....
Činjenica je da većina lekara zna gde može najpovoljnije pronaći odgovarajuće materijale i opremu ili njihovu zamenu, da u međusobnom razgovoru sa svojim kolegama dolaze do njima bitnih informacija o novim pravilima, propisima, zakonima, obavezama ali je takođe činjenica da umesto da rade svoj posao, oni troše vreme na poslove koje bi trebalo da obavlja neko drugi.
Ima nekih najava da će se stvari na ovom polju promeniti, da će se izvršiti podela poslova između različitih struka unutar zdravstvenog sistema ali vreme će pokakazati da li će se i kada ove „novine“ umešati u ceo sistem .....